Prijeđi na sadržaj

Joga

Izvor: Wikipedija
Joga
UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
Joga
Indija
Regija: Azija i Oceanija
Godina upisa: 2016.
Ugroženost: -
Poveznica: UNESCO:01163

Joga (sanskrt: योग, yoga, IPA: [joːgɐ] 'sprega, stega', prema yuj: 'ujarmiti, spregnuti') označuje sustavan pristup duhovnim vježbama unutar indijskih tradicija i drugih religija pod njeznim utjecajem. Joga se sastoji od niza pozā, meditacijā, kontrole disanja, napjevā i drugih tehnika za pomoć pojedincima u samoostvarenju, olakšavanju bilo kakve patnje i omogućavanju stanja oslobođenja.

Opća skupština Ujedinjenih naroda proglasila je 21. lipnja Međunarodnim danom joge,[1] a obilježava se svake godine širom svijeta od 2015. godine. Tradicija joge upisana je na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 2016. godine.[2]

Vrste

[uredi | uredi kôd]

Joga je tijekom vremena mijenjala svoje značenje i dobivala mnoge interpretacije raznolikih autora koje se može grupirati u tri veće skupine.

Buda sjedi u joga položaju
Kip Šive koji izvodi meditaciju joge

Tradicionalna joga

[uredi | uredi kôd]

Joga je jedan od šest ortodoksnih brahmanističkih filozofsko-religijskih meditacijskih sustava koji sačinjavaju hinduističku religiju, darśana. U ovom najizvornijem obliku, sustav prakse je opisan u „Joga sutrama” (4. st.) gdje je njezina svrha oslobođenje iz kruga života i bola, postizanjem stanja čiste svijesti[3]. One su srodne nešto starijim budističkim tekstovima u praksi, a u teoriji su bliske samkji, još jednom od ortodoksnih sustava, od kojega se razlikuje priznanjem osobnoga Boga (īśvara)[3]. Iako i unutar hinduizma postoji pojam joge prije tog vremena tek s Joga sutrama se ustanovljiva jasno koncipirani sustav koji u jasno definiranim praktičnim koracima razvoja kontemplativne prakse sistematično vodi jogija prema zacrtanom cilju duhovnog ostvarenja, te ih stoga do danas smatramo temeljnim i najvažnijim tekstom joge. Kako je budizam sramana praksa (samkja iako hinduizirana vjerojatno također potiče iz sramana izvora) svakako i za jogu možemo pretpostavljati da dolazi iz te sfere utjecaja na razmeđi susreta vedske, sramana kulture i religije.

Sustav se sastoji od osam sukcesivnih koraka moralnih pravila (jama i nijama): položaja sjedenja u kontemplaciji (asana) i položaj tijela, usredotočenje na blize predmete (npr. vrh nosa, pupak); kontrole disanja (pranajama), koje su potanko propisane (npr. samo kroz lijevu ili desnu nosnicu); povlačenja osjetila (pratjahara); koncentracije (darana); meditacije (djana) i naposljetku transa (samadi), potpuno zadubljenje i sabranost u kojem nestaje svaki subjektivni osjećaj. Težište joge u sutrama je umirivanje mentalnih fluktuacija, tj. sustavnim vježbama tijela i svijesti postići potpunu vlast nad tijelom i isključiti štetan utjecaj vanjskoga svijeta na duh, koji, oslobođen, postiže izravnu spoznaju i uvid u skrovitu narav čovjeka i svijeta ili mistično sjedinjenje s transcedentalnim (mokša)[3].

Vježbe vodi iskusni učitelj, inače mogu biti opasne za zdravlje i psihološki integritet čovjeka. Nije poznata starost joge; spominje se tek u srednjim upanišadima; djelo uz koje se vezuje je Patañjalijeva Yogasūtra (vjerojatno 2. st. pr. Kr.). Jogu su prihvatili budisti i jainisti; oblik hatha-joga raširen je u zapadnome svijetu (Europa, Sjeverna Amerika), a cilj je jačanje tjelesne snage i zdravlja.

Hatha joga

[uredi | uredi kôd]
Hatha joga u praksi

Hatha joga predstavlja srednjovjekovni sustav duhovne prakse koji uz sramana utjecaje pokazuje i snažne utjecaje tantre. U neku ruku možemo ju smatrati dijelom tantrickog kruga utjecaja kao što klasičnu jogu možemo promatrati unutar sramanskog. Tu se između ostalog pocinju razvijati i fizički aspekti joge te je to sustav koji na zapadu kolokvijalno najčešće sa njome poistovjećujemo.

Joga u širem smislu

[uredi | uredi kôd]

Joga se nerijetko primjenjuje kao opći naziv za bilo kakvu duhovnu praksu. U tom vrlo općenitom smislu svaka se duhovna praksa bilo koje religije moze svrstati u jogu, a najčešće prakse i kategorije koje se danas pri tome koriste su:

  • rađa joga - označava ono sto je ovdje opisano pod tradicionalnom jogom.
  • gjana joga - duhovna praksa usmjerena ka mudrosti, znanju, nastojanju pronicanja duhovne stvarnosti putem intelektualnog, analitičkog propitkivanja. Povezuje se često s filozofskim sustavom advaita vedante, ali je u upotrebi i kod mnogih drugih u različitim oblicima, značenjima i stupnjevima relevantnosti.
  • bhakti joga - duhovna praksa utemeljena na predanosti, devociji, uspostavljanja odnosa s Bogom. Pristup koji nam je poznat iz abrahamskih religija uključujući kršćanstvo.
  • karma joga - joga djelovanja koje može značiti i nesebičan rad za tuđu dobrobit i djelovanje u svijetu (nasuprot asketskom odricanju) bez očekivanja i vezivanja za rezultate.

Uz ove četiri najčešće kategorije ponekad se znaju izdvajati dodatne poput mantra joge, kundalini joge i slično, no ta su razlikovanja dosta ovisna o specifičnim kriterijima i interesima pojedinog autora i duhovne skupine.

Od ove četiri pak glavne jedino je rađa joga jasno definirani sustav dok su ostalo općeniti opisi i termini koji mogu od autora do autora podosta varirati u značenjima.

Joga i kršćanstvo

[uredi | uredi kôd]

Većina kršćana odbacuje jogu kao dio New Agea, koji nije u skladu s kršćanstvom.[4]

Katolička Crkva

[uredi | uredi kôd]

Katolička Crkva jogu ne smatra spojivim s ispovjedanjem katoličke vjere.

1989. i 2003. godine Kongregacija za nauk vjere objavila je dva dokumenta: Aspekti kršćanske meditacije i Kršćansko promišljanje o novom dobu, koji su kritični prema istočnačkim i praksama New Agea.[5] Vatikan je upozorio da koncentracija na tjelesne aspekte meditacije „može prerasti u kult tijela” i da izjednačavanje tjelesnih stanja s mistikom „također može dovesti do psihičkih poremećaja, a ponekad i do moralnih odstupanja”. To se uspoređuje s prvim danima kršćanstva, kada se crkva usprotivila vjerovanju gnostika da spasenje nije došlo kroz vjeru već kroz mistično unutarnje znanje.[6][7]

Protestantizam

[uredi | uredi kôd]

Neki kršćani jogu i druge aspekte istočne duhovnosti integriraju s molitvom i meditacijom. To se pripisuje želji za drukčijim „doživljajem Boga”.[8]

Drugi stav drži da kršćanska meditacija može dovesti do religijskog pluralizma. To održava međukonfesionalna udruženja nekih kršćana koji to prakticiraju.[9]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. UN declares June 21 as 'International Day of Yoga'. The Times of India. 11. prosinca 2014. ISSN 0971-8257. Pristupljeno 30. svibnja 2024.
  2. Joga na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 13. srpnja 2017.
  3. a b c Hrvatska enciklopedija LZMK Pristupljeno 13. srpnja 2017.
  4. Dr Ankerberg, John & Dr Weldon, John, Encyclopedia of New Age Beliefs, Harvest House Publishers, 1996
  5. Handbook of vocational psychology by W. Bruce Walsh, Mark Savickas 2005 ISBN 0-8058-4517-8 page 358
  6. Steinfels, Peter. 7. siječnja 1990. Trying to Reconcile the Ways of the Vatican and the East. The New York Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. kolovoza 2009. Pristupljeno 17. travnja 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  7. 1989 Letter from Vatican to Bishops on Some Aspects of Christian Meditation. Ewtn.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. svibnja 2010. Pristupljeno 28. studenoga 2012.
  8. Steinfels, Peter. 7. siječnja 1990. Trying to Reconcile the Ways of the Vatican and the East. The New York Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. kolovoza 2009. Pristupljeno 17. travnja 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  9. Mermis–Cava, Jonathan. 2009. An Anchor and a Sail: Christian Meditation as the Mechanism for a Pluralist Religious Identity. Sociology of Religion. 70 (4): 432–453

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Ostali projekti
[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Asana
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Joga