Prijeđi na sadržaj

Song Shan

Koordinate: 34°17′26″N 112°34′25″E / 34.2905°N 112.5737°E / 34.2905; 112.5737
Izvor: Wikipedija
Song
kin. 嵩山
Planina
Litice planine Song
Položaj
Koordinate34°17′26″N 112°34′25″E / 34.2905°N 112.5737°E / 34.2905; 112.5737
Država NR Kina
Henan
Najbliži gradoviDengfeng
Fizikalne osobine
Najviši vrh1.512 m
Planinarstvo
Najlakša stazaŽičara
Song Shan na zemljovidu Kine
Song
Song
Song Shan na zemljovidu Kine
Zemljovid

Planina Song (kineski: 嵩山; pinyin: Sōngshān) je planina velikog povijesnog i kulturnog značaja za Kineze. Smještena je duž južne obale Huang Hoa u prefekturi Dengfeng u pokrajini Henan (Kina) i jedna je od „Pet svetih planina”. Song Shan ima 36 vrhova koji se protežu duž 64 km, od grada Luoyanga do Zhengzhoua, a najviši vrh Junji je visok 1.512 m. Njezine strme litice su prekrivene gustim pokrivačem drveća dajući joj dojmljiv izgled.[1]

Planina Song iznad Šaolinskog hrama

Planina Song je sveta taoistička planina i na njoj se nalaze važni hramovi, kao što je Zhongyue, jedan od najstarijih hramova u Kini, dok je obližnja Akademija Songyang jedna od četiri velike škole stare Kine. No, planina je važna i u budizmu jer se ti nalazi slavni Šaolinski hram koji se smatra rodnim mjestom Zen budizma. Šuma pagoda u šaolinskom hramu je najveći skup pagoda u Kini, a Pagoda Songyue je najstarija, iz 523. god.[2] Ispod vrha Yuzhua nalazi se i budistički hram Fawang (法王寺), izgrađen za dinastije Tang s do 40 m visokim pagodama. Tu je carica Wu Zetian 695. godine izvela ritual Feng Shan.[3]

Planina Song je pretvorena u geopark koji se često zove „udžbenikom geološke prošlosti”. Čine ga čine tri orogene zone nazvane po znamenitostima koje su izgrađene na njima: Songyang orogen star 2,5 milijarde godina, Zhongyue orogen star 1,85 milijarde godina i Shaolin orogen star 570 milijuna godina.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Song Shan
  1. "Shaolin Temple Kung fu school", China - Mount Song (engl.) Pristupljeno 7. lipnja 2019.
  2. Perceval W. Yetts, "Writings on Chinese Architecture," The Burlington Magazine for Connoisseurs (Volume 50, Number 288, 1927), str. 124.
  3. Jonathan Karam Skaff, Sui-Tang China and Its Turko-Mongol Neighbors. Oxford Studies in Early Empires, 2012., Oxford University Press, str. 146–147. ISBN 9780199996278