Prijeđi na sadržaj

Pontormo

Izvor: Wikipedija
Pontormo
manirizam
Pontormo
Za ovu figuru sa slike Prenošenje Krista vjeruje se da je Pontormov autoportret kao Josipa iz Arimateje.
Rođenje 24. svibnja 1494.
Pontorme kod Empolija, Toskana
Smrt 2. siječnja 1557.
Firenca, Italija
Vrsta umjetnosti slikarstvo, crtež
Utjecao Bronzino, Tintoretto, itd.
Utjecali Andrea del Sarto, Michelangelo
Poznata djela Prenošenje Krista
Vizitacija
Portal o životopisima

Jacopo da Pontormo, pravog imena Jacopo Carrucci (Pontorme, kraj Empolija, 24. svibnja 1494.Firenca, 2. siječnja 1557.) bio je talijanski slikar i istaknuti predstavnik ranoga manirizma. Jedan od inicijatora talijanskog realističnog portreta i smionih, nekonvencionalnih kompozicija osebujna kolorita svjetlijih tonova.

Pontormo, Prenošenje Krista, 1525. – 1528., crkva sv. Felicije u Firenci.

Život

[uredi | uredi kôd]

Giorgio Vasari pripovijeda kako je Jacopo Carucci rođen u Pontormeu, u blizini Empolija, te da je bio „melankoličan i usamljen kao mladi šegrt Bernarda Vettorija koji ga je poslao da ostane kod Leonarda da Vincija, a zatim kod Mariota Albertinellija, Piera di Cosima, i konačno, 1512. godine kod Andrea del Sarta”. Ni kod kojeg pokrovitelja nije ostao dugo, te Vasari navodi kako ne zna iz kojega razloga.

Pontormo je slikao u Firenci i oko nje, a često su mu pokrovitelji bili obitelj Medici. Za njih je freskama ukrasio salon seoske vile Medici u Poggio a Caiano (1519. – 20.), 17 km od Firenze, slikama u pastoralnom žanrovskom stilu, vrlo neuobičajene za firentinske slikare. Godine 1522., kada je kuga izbila u Firenci, Pontormo je otišao u Certosa di Galluzzo, zatvoren kartuzijanski samostan u kojem su redovnici slijedili strogi zavjete šutnje. Tamo je naslikao niz freski o patnji i uskrsnuću Krista, sada već prilično oštećenih.

Vizitacija, 1514. – 1516., freska, 392 x 337 cm, Santissima Annunziata, Firenca.

Oštećena su mnoga Pontormova djela, uključujući lunete za klaustar u kartuzijanskom samostanu Galluzo. Sada su izloženi u zatvorenom, iako u oštećenom stanju. Možda je najtragičniji gubitak nedovršenih freski za kor bazilike sv. Lovre u Firenci koji je slikao posljednje desetljeće svoga života.[1] Njegove su freske prikazale Sudnji dan sastavljen od neupadljivog mora uvijajućih figura. Preostali crteži, koji prikazuju bizarne i mistične vrpce tijela, imali su gotovo halucinacijski učinak.

Djela

[uredi | uredi kôd]

Posjet Rimu, većim dijelom kako bi vidio Michelangelova djela, utjecao je na njegov kasniji stil. U ranijim radovima Pontormo je bio stilski mnogo bliži svom učitelju, Andreu del Sartu, te umjetničkim načelima renesansne ranog šesnaestog stoljeća. Na primjer, figure bi mu često stajale tek malo niže od sredine cjelokupne slike i bile su smještene u klasičnu arhitekturu na udobnoj udaljenosti od gledatelja. U kasnijim radovima Pontormo gledatelja dovodi gotovo neugodno blizu glavnih zbijenih likova koji lebde u oblacima draperija. To se ponajbolje može vidjeti ako usporedimo njegove dvije slike s istom tematikom, Vizitacija, jedne iz ranog i druge kasnog razdoblja, koje su prikazane desno.

Najpoznatija djela su mu ciklus fresaka Muke Kristove i oltarne slike: Prenošenje Krista, te Vizitacija.

Sliku Prenošenje Krista naslikao je za oltar crkve sv. Felicije u Firenci od 1525. – 1528. god. Na izrazito koloristički jakoj slici Krist je u sivim tonovima čime se naglašava njegova nedavna smrt. Michelangelov utjecaj je očit u kiparskom oblikovanju Kristova tijela i osobe desno s istaknutim naborima na draperiji, ali svjetlosni efekti plave i ružičaste, te nestvarni prostor u kojemu se nalaze likovi su potpuno novi. U pojačanom su kontrastu tamni okoliš atmosfere s intenzivnim bojama odjeće likova, čime su trodimenzionalno izdvojeni likovi koji nose Krista, a ostvarena je atmosfera panike i nemira.

Rana djela (do 1521.)

[uredi | uredi kôd]
Vizitacija, 1528. – 1529., ulje na dasci, 202 × 156 cm, Carmignano.
Slika Datum Mjesto Poveznica
Leda s labudom (nesigurna atribucija) 1512. – 1513. Uffizi, Firenca
Sveti razgovor 1514. Kapela sv. Luke, Santa Annunziata, Firenca.
Epizoda bolničkog života 1514. Akademija, Firenca [1]
Veronica i slika 1515 Kapela Medici, Santa Maria Novella, Firenca
Vizitacija 1514. – 1516. Santa Annunziata, Florence [2]Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. veljače 2009. (Wayback Machine)
Dama s korpom(možda djelo Andrea del Sarto) 1516. – 1517. Uffizi, Firenca
Slike za bračnu sobu Piera Francesca Borgherinija. (druge dvje djelo Francesco Bachiacca)
Josip se otkriva braći 1516. – 1517. Nacionalna galerija, London
Josipa prodaju Potifaru 1516. – 1517. Nacionalna galerija, London [3]
Josipova braća mole za pomoć 1515. Nacionalna galerija, London [4]
Faraon s peharnikom i pekarom 1516. – 1517. Nacionalna galerija, London [5]
Josip u Egiptu (en) 1517. – 1518. Nacionalna galerija, London [6]
*Sv. Quentin (također atribuirana Giovanni Maria Pichiju) 1517. Pinacoteca comunale, Sansepolcro
Portret Furriera 1517. – 1518. Louvre, Pariz [7]
Madona s Djetetom i svecima 1518. San Michele Visdomini, Firenca
Portret glazbenika 1518. – 1519. Uffizi, Firenca
St Anthony Abbott 1518. – 1519. Uffizi, Firenca [8]Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. prosinca 2005. (Wayback Machine)
Portret Cosima starijeg 1518. – 1519. Uffizi, Firenca [9]
Ivan evanđelist i arkanđeo Gabrijel 1519. Crkva S. Michele, Empoli
Poklonstvo kraljeva 1519. – 1521. Pitti, Firenca
Vertimije i Pomona (en) 1519. – 1521. Villa Medici, Poggio a Caiano
Studija ljudske glave (crtež) Metropolitan, New York [10]
Između 1989. i 2002., Pontormov Portret Halebardista držao je rekord kao najskuplja slika nekog starog majstora.
Portret dame u crvenom, 1532. – 1533., ulje na platnu, 89 × 70 cm, Frankfurt.

Zreli radovi (1522. – 1530.)

[uredi | uredi kôd]
Slika Datum Mjesto Poveznica
Gospa s Djetetom i četiri sveca 1520. – 1530. Metropolitan, New York
Portret dva prijatelja oko 1522. Fundacija Giorgio Cini, Venecija
Madona s Djetetom i dva sveca (Bronzino?) oko 1522. Uffizi, Firenca [11]Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. prosinca 2005. (Wayback Machine)
Sveta obitelj sa sv. Ivanom 1522. – 1524. Ermitaž, Sankt-Peterburg [12]Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. listopada 2005. (Wayback Machine)
Sveta obitelj sa sv. Ivanom 1522. – 1524. Ermitaž, Sankt-Peterburg [13]Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. listopada 2005. (Wayback Machine)
Gospa s Djetetom i sv. Ivanom {atribuirana Rosso Fiorentino) 1523. – 1525. Uffizi, Firenca
Molitva u Getsemanskom vrtu (kopija od Jacopo da Empoli) 1523. – 1525. Certosa di Galluzo [14]Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. prosinca 2005. (Wayback Machine)
Put na Kalvariju 1523. – 1525. Certosa di Galluzo [15]Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. veljače 2009. (Wayback Machine)
Krist pred Pilatom 1523. – 1525. Certosa di Galluzo [16]Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. prosinca 2005. (Wayback Machine)
Polaganje ui grob 1523. – 1525. Certosa di Galluzo
Uskrsnuće 1523. – 1525. Certosa di Galluzo [17]Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. veljače 2009. (Wayback Machine)
Večera u Emmausu 1525. Uffizi, Firenca [18]Arhivirana inačica izvorne stranice od 31. listopada 2005. (Wayback Machine)
Studija kartuzijanskog svećenika (crtež) 1525. Uffizi, Firenca [19]
Madona s Djetetom i dva anđela 1525. San Francisco muzej umjetnosti [20]Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. rujna 2007. (Wayback Machine)
Portret mladića u rozom 1525. – 1526., Pinacoteca Communale, Lucca.
Oltar sv. Julija, Boldrone, Raspelo s Gospom, sv. Ivanom i sv. Augustinom 1525. – 1526.: Accademia, Firenca
Rođenje sv. Ivana Krstitelja 1526. Uffizi, Firenca
Sv. Ivan pustinjak 1526. – 1527. Landesmuseum, Hannover.
Madona s Djetetom i sv. Ivanom (Bronzino?) 1526. – 1528. Palazzo Corsini, Firenca.
Madona s Djetetom i sv. Ivanom 1527. – 1528. Uffizi, Firenca [21]Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. listopada 2005. (Wayback Machine)
Matej, Luka i Ivan (Marka naslikao Bronzino) 1525. – 1526. Santa Felicita, Kapela Capponi, Firenca.
Prenošenje Krista 1526. – 1528. Santa Felicita, Kapela Capponi, Firenca. [22]
Navještenje 1527. – 1528. Santa Felicita, Kapela Capponi, Firenca. [23] [24]
Portret Francesce Capponi kao sv. Marije Magdalene 1527. – 1528. Whitfield Fine Art, London. [25]Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. kolovoza 2007. (Wayback Machine)
Vizitacija 1528. – 1529. Crkva sv. Franje i sv. Mihovila, Carmignano [26]
Madona s Djetetom, sv. Anom i četiri sveca 1528. – 1529. Louvre, Pariz. [27]
Jedanaest tisuća mučenika 1529. – 1530. Pitti, Firenca
Portret Marije Salviati, majke Cosima di Medicia iz 1545. god.

Kasni radovi (poslije 1530.)

[uredi | uredi kôd]
Slika Datum Mjesto Poveznica
Mučeništvo sv. Mauricija i legija Tebe (Pontormo & Bronzino) 1531. Uffizi, Firenca
Noli me Tangere (Bronzino?) 1531. Casa Buonarroti, Firenca [28]
Portret dame sa psićem, (Bronzino?) 1532. – 1533. Städelsches Kunstinstitut, Frankfurt
Venera i Kupid 1532. – 1534. Accademia, Firenca
Portret Alessandra de' Medici oko 1534. – 1535. Philadelphia [29]
Portret Alessandra de' Medici oko 1534. – 1535. Chicago [30]
Adam i Eva 1535. Uffizi, Firenca
Studija za tri gracije (crtež) 1535. Uffizi, Firenca [31]
Portret Halebardista 1537. Getty, Los Angeles [32]Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. siječnja 2006. (Wayback Machine)
Portret Niccola Ardinghellija Nacionalna galerija, Washington D.C. [33]Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. rujna 2007. (Wayback Machine)
Portret Marije Salviati 1543. – 1545. Uffizi, Firenca
Scena žrtvovanja oko 1545. Capodimonte muzej, Napulj
Moja knjiga (Pontormov dnevnik) 1554. – 1556. Nacionalna knjižnica, Firenca
Portret Pontorma (Bronzino) [34]
Sv. Franjo (crtež) Boston [35]Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. ožujka 2006. (Wayback Machine)
Sv. Lovro (skice za fresku) [36][37][38]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Još uvijek vidljive putniku Lasselu u njegovim Putovanjima kroz Italiju, objavljenima 1698., str. 105.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Pontormo